Ključno ukratko
- Passthrough je najjeftinija opcija sa najvišim kvalitetom kad god izvor već odgovara vašim uređajima.
- Transkodiranje je opravdano za promjenu kodeka ili rezolucije, smanjenje bitrate-a, deinterlace ili popravke audija.
- Često samo audio traži obradu — video se i dalje može kopirati netaknut.
- Odluka po kanalu, a ne za cijelu platformu, daje najbolji odnos kapaciteta i kvaliteta.
Šta znače ova dva pojma
Passthrough (stream copy ili remuks) uzima kompresovani audio i video iz izvora i stavlja ih u novi kontejner bez dekodiranja. Bitovi koji napuštaju server isti su oni koji su stigli; mijenjaju se samo pakovanje i vremenske informacije.
Transkodiranje dekodira izvor u sirove slike i audio uzorke, po potrebi ih obrađuje — skaliranje, deinterlace, podešavanje glasnoće ili kanala — i ponovo kodira, eventualno u drugom kodeku, rezoluciji ili bitrate-u. Između ova dva postoji čest hibrid: video se kopira, a transkodira se samo audio.
Trošak transkodiranja
Passthrough traži vrlo malo obrade: jedan server tipično može remuksovati stotine kanala, a mrežni propusni opseg postaje ograničenje mnogo prije procesora. Kod transkodiranja je drugačije. Kodiranje jednog 1080p kanala u realnom vremenu može zauzeti nekoliko procesorskih jezgara, a HEVC ili 4K taj trošak višestruko povećavaju.
Hardversko ubrzanje (GPU ili namjenski čipovi za kodiranje) može drastično povećati gustinu, ali donosi dodatni hardver, drajvere i sopstvene kompromise u kvalitetu. U svakom slučaju, kapacitet za transkodiranje se planira i plaća, dok je kapacitet za passthrough gotovo besplatan.
Transkodiranje dodaje i malo latencije, jer enkoderu treba bafer unaprijed da bi donosio dobre odluke, i uvodi još jednu komponentu koja može otkazati i mora se nadzirati.
Softversko ili hardversko kodiranje
Softverski enkoderi na procesorima opšte namjene nude najviše opcija podešavanja i obično najbolji kvalitet po bitu, uz cijenu veće potrošnje i broja jezgara. Hardverski enkoderi isporučuju mnogo više kanala po serveru i nižu potrošnju po kanalu, ali nude manje podešavanja i tipično traže nešto veći bitrate za isti percipirani kvalitet. Čest pristup je hardver za veliki broj standardnih kanala, a softversko kodiranje za premium kanale gdje je svaki djelić kvaliteta važan. Šta god izabrali, izmjerite stvarni protok pod punim opterećenjem — enkoder koji povremeno padne ispod brzine realnog vremena proizvodi trzanje koje nijedan plejer ne može sakriti.
Kvalitet i generacijski gubitak
Kodeci sa gubicima odbacuju informacije. Svaki put kada se strim dekodira i ponovo kodira, novi enkoder radi na već nesavršenoj slici i odbacuje još malo — to je generacijski gubitak. Blokovi, trake i zamućeni fini detalji se nagomilavaju, naročito kada novi bitrate nije mnogo veći od originalnog.
Transkodiran strim nikada ne može biti bolji od izvora. Ako emiter već isporučuje dobro kodiran 1080i H.264 signal na razumnom bitrate-u, propuštanje će gotovo uvijek izgledati bolje od ponovnog kodiranja na istom bitrate-u.
Dobri razlozi za transkodiranje
- Konverzija kodeka. Izvor stiže kao MPEG-2 ili HEVC, a ciljni uređaji traže H.264.
- Smanjenje bitrate-a. Contribution signal od 15–20 Mbps je pretežak za distribuciju velikom broju gledalaca.
- Promjena rezolucije ili pravljenje više verzija za isporuku sa adaptivnim bitrate-om.
- Deinterlace isprepletenih broadcast izvora za uređaje i plejere koji ih loše prikazuju.
- Popravke audija. Konverzija audija u AAC radi široke kompatibilnosti, popravka pokvarenih vremenskih oznaka ili normalizacija glasnoće.
- Mapiranje traka. Izbor video, audio i titl traka koje se zadržavaju iz izvora sa više traka.
Mnoge potrebe za „transkodiranjem" su zapravo potrebe audija. Ponovno kodiranje samo audija u AAC uz kopiranje videa ostavlja kvalitet slike netaknutim i košta mali dio punog transkodiranja.
Kada je passthrough bolji izbor
- Kodek, rezolucija i bitrate izvora već odgovaraju ciljnim uređajima.
- Želite najnižu moguću latenciju i trošak obrade.
- Treba da prenesete mnogo kanala na skromnom hardveru.
- Izvor je već visokog kvaliteta i svako ponovno kodiranje bi ga samo pogoršalo.
I passthrough ima koristi od pametnog ponašanja servera. Pošto plejeri mogu početi dekodiranje samo od keyframe-a, strimer server koji drži spreman posljednji keyframe i zaglavlja streama može ih odmah poslati novom gledaocu — što daje gotovo trenutnu sliku pri promjeni kanala i bez ponovnog kodiranja.
Vodič za odluku po kanalu
| Situacija | Preporuka |
|---|---|
| H.264 HD izvor na distribucionom bitrate-u | Passthrough |
| Video u redu, audio u formatu koji neki uređaji ne reprodukuju | Kopirati video, audio transkodirati u AAC |
| MPEG-2 ili contribution signal vrlo visokog bitrate-a | Transkodirati u H.264 ili HEVC |
| Isprepleten izvor sa vidljivim „češljem" na ciljnim uređajima | Transkodirati uz deinterlace |
| Izvor sa više traka i neželjenim trakama | Mapirati trake; kopirati ako kodeci odgovaraju |
| Isporuka preko otvorenog interneta na različite uređaje | Transkodirati u ljestvicu adaptivnog bitrate-a |
Ključno je da se ova odluka donosi kanal po kanal. Platforma koja nameće jedan režim za sve ili troši procesorsku snagu, ili ostavlja probleme kvaliteta i kompatibilnosti neriješenim.
Kako to rješava SaurusRex: svaki kanal se može propustiti ili obraditi pojedinačno — uz HEVC, mapiranje traka, režim svih kodeka, deinterlace i AAC normalizaciju audija — a kanali startuju sa naletom poravnatim na keyframe za trenutnu sliku. Zaštita procesora i memorije po kanalu sprečava da jedan zahtjevan signal utiče na ostale. Detalji na stranici platforme.